Opširnije o Orgonitima

 

Orgonit je u svojoj oskudnoj definiciji: smjesa smole, metala i kristala. Ta smjesa čini predmet koji je napravljen s ljubavlju, željom i namjerom da širi mir, ljubav, zdravlje, zaštitu i harmoniju na bilo koga u blizini, te i na cijelu okolinu uključujući i biljni i životinjski svijet. Sva živa bića i cijeli bio sustav zemlje osjećaju pozitivnu moć orgonita. Snagu božanske ljubavi koju konstantno zrači. Stoga zaključujem da je orgonit fizička manifestacija božanske ljubavi u ovom materijalnom svijetu u kojem momentalno živimo.

Orgonska energija je sveprožimajuća i sveprisutna životna energija. Orgon je sila suprotna entropiji, djeluje kao kreativna organizirajuća sila te se može izjednačiti s samim životom. Wilhelm Reich (1897-1957) je u svojim istraživanjima slučajno otkrio ovu vrstu energije i imenovao ju Orgonom. Stoga se smatra ocem orgonske energije, orgonita i svega vezanog za orgon. Međutim, Reich nije bio prvi, a ni zadnji istraživač koji je naišao na ovu energiju. Mnogi su narodi imali izraz za ovu suptilnu energiju: hinduisti (prana), budisti i taoisti (chi, ki, rei-ki), grci (eter). Prije dominacije mehanističkog pogleda na svijet (Newton) i zapadna znanost znala je za pojam 'more energije' iz kojeg je sve fizičko samo manifestacija ove energije.

Orgonsku energiju dijelimo na: Kreativnu, pozitivnu i životo-dajnu energiju ili POR (positive orgone). Negativnu energiju, koja je suprotnost svemu pozitivnom, ili DOR (deadly orgon). Bitno je istaknuti da su POR i DOR dva lica jedne te iste medalje, slično kao i Ying Yang princip, te da deadly orgon ili DOR nije sam po sebi loš, međutim, u trenutku u kojem se nalazimo, današnji svijet je jednostavno prezasićen DOR-om tj. negativnom energijom. Ako želimo pomoći sebi i našoj planeti, naš cilj, kao ljudske rase bi trebao bio povratak ravnoteže između DOR i POR energije.

Povijest orgonita: Wilhelm Reich je konstruirao dva tipa uređaja koji su prikupljali orgonsku energiju: Orgonski akumulator (ORAC) je kutija u koju je čovjek mogao stati, a nakon par sati provedenih unutra, pacijent se osjećao puno bolje, a nakon redovitih tretmana mogao je u potpunosti izliječiti i najtežu bolest kao što je i rak. ORAC je bila kutija čije su plohe imale naizmjenične slojeve anorganske (metal) i organske materije (staklo, vuna) i koja je prikupljala orgon iz okoliša. Drugi je bio Cloudbuster tj. sustav paralelnih cijevi koje su bile uzemljene u vodenu površinu, a služio je za odstranjivanje negativnog orgona iz atmosfere i efektivno mijenjanje vremena (izazivanje kiše u sušnim dijelovima). Oba ova uređaja su imala manu što je bilo potrebna velika vještina za njihovo rukovanje, jer je ORAC na primjer akumulirao i DOR energiju te se smio upotrebljavati samo u izoliranim područjima, daleko od civilizacije. Devedesetih godina prošlog stoljeća Karl Weiz nastavlja Reichov rad i dolazi do otkrića tzv. orgonita odnosno smjese metalne piljevine koja je suspendirana u poliesterskoj smoli. Orgonit za razliku od ORAC akumulatora jer ima bezbroj slojeva organske materije (smola) i anorganske materije (metal) stoga jednako jako, možda i jače privlači orgonsku energiju. Osim samog privlačenja orgonske energije, orgonit obavlja i važnu funkciju konvertiranja negativnog DOR orgona u pozitivni POR orgon. Ovo radi 24 sata na dan, bez ikakvog napajanja. Ovo je bilo veliko otkriće jer se orgonit mogao koristiti i u tzv. okolišu zagađenom negativnom DOR energijom, dapače preporuča se korištenje orgonita u negativnom energetskom okružju jer orgonit negativni DOR koristi kao 'pogonsko gorivo'. Česti naziv za orgonite je i orgonski generator jer ima funkciju da neprekidno generira pozitivnu orgonsku energiju. Početkom ovog stoljeća, Don i Carol Croft usavršavaju rad Weiszovog orgonita dodajući razne kristale u otopinu metala i smole što povećava efikasnost konverzije DOR u POR i do par stotina puta. Smjesa metala, smole i kristala je danas sinonim za orgonit. Orgonit je jednostavna, jeftina i efikasna stvar koju danas na tisuće ljudi samostalno radi, uspješno prkoseći raznim zakonima, neizlječivim bolestima, medicinskoj mafiji, manipulaciji, zagađenom nebu, vodi i hrani, uporno šireći ljubav i harmoniju što je prijeko potrebno svima nama koji obitavamo na ovoj našoj ispaćenoj planeti.

Karakteristike orgonita:

  • Orgonit konstantno vrši konverziju negativnog orgona u pozitivan orgon, tj. DOR u POR. Ovo se dešava pasivno, stoga orgonit ne treba nikakvo napajanje niti održavanje.
  • S vremenom se ne troši, niti mu slabi snaga. Kristali koji su u orgonitu ne zahtijevaju čišćenje kao obični kristali, jer se prilikom konverzije DOR u POR kristali konstantno čiste.
  • Svojstva kristala u orgonitu bivaju višestruko pojačana, a nije im potrebno ni čišćenje jer to preuzima sam orgonit na sebe.
  • Orgonit se aktivira kad je u okolini prisutna negativna energija (DOR). Može se reći da je DOR 'pogonsko gorivo' za orgonit.
  • Snaga i domet orgonita je analogna masi samog orgonita (ovisi i o dosta drugih faktora, ali u principu što veći orgonit, veća mu je snaga). Ukoliko je okolina zasićena negativnom energijom, orgonit će konvertirati samo onoliko energije koliko mu kapacitet dopušta. Domet orgonita može biti od nekoliko desetaka centimetara (orgonitni ulošci za mobitel) ili do 50-ak i više kilometara (orgonitni cloudbusteri).
  • Dokazano je da se orgoniti nakon nekog vremena umrežavaju i stvaraju tzv. orgonitno polje koje je još više pojačava 'orgoniziranje' prostora. Neki čak savjetuju da se jednom postavljeni, orgonit ne miću jer ovo izaziva slabljenje ovog polja.
  • Osobno povezivanje s orgonitom povećava njegovo djelovanje.
  • Programiranje kristala, te misaono i emocionalno stanje onoga tko pravi orgonite u periodu stvrdnjavanja smole, može značajno usmjeriti djelovanje orgonita (iscjeljivanje) ili pojačati samu djelotvornost pretvaranja DOR u POR. Međutim, čak i ako nema ovog elementa, orgoniti će besprijekorno obavljati svoju osnovnu funkciju: konverziju DOR u POR. Ova i prethodne dvije tvrdnje (orgonitno polje i osobno povezivanje) dokazuju da je orgon u biti inteligentna životna sila koja itekako reagira na utjecaj okoline (neki orgonite čak smatraju za živa bića).
  • Kad se tvrdi da orgonit umanjuje negativni utjecaj elektro zračenja ili smanjuje onečišćenje atmosfere, obično se pokušava s Gaussmetrom ili sličnim instrumentima dokazati da je elektromagnetsko polje iste jačine kao i prije upotrebe orgonita, međutim, primarni fizički efekti će i dalje ostati isti kad se orgonit postavi u prostor jer orgonit djeluje na metafizičkom nivou. Sa sadašnjim ograničenim instrumentima ovo nije moguće očitati. Međutim, čovjek može osjetiti da subjektivno lakše podnosi elektro zračenje kad je u blizini orgonit, jer orgonit 'skida' negativnu informaciju i energiju iz tog zračenja. Zaključak je da primarne fizičke karakteristike štetnih zračenja, nečiste hrane, vode i zraka nećemo s orgonitima ukloniti, ali ćemo ih na energetskom nivou neutralizirati čineći ih bar djelomično neškodljivima za naš okoliš i za naše zdravlje.